Porodica Memić već petu godinu zaredom organizira tradicionalni „Krajiški iftar“ u dvorištu Ferhadije. Ideja je nastala sasvim spontano, kroz druženje i razgovore s prijateljima i porodicom, ali je s vremenom prerasla u prepoznatljiv događaj koji svake godine okuplja veliki broj ljudi, na istom mjestu i u isto vrijeme, s jedinstvenim nijjetom (namjerom).
Ovo je poseban trenutak, kada je čak i atmosfera u zraku drugačija. Smijeh se širi Banjalukom, a sve dodatno uljepšava prisustvo mladih – na kojima, kako kaže stara izreka, svijet ostaje.

„Svi smo se složili da želimo napraviti nešto lijepo za naš narod, nešto što će okupiti ljude i donijeti radost u mjesecu ramazanu. Iako je organizacija zajednička, najveći dio posla preuzimamo moja porodica i ja, naravno uz neizostavnu pomoć omladine koja nesebično doprinosi realizaciji ovog događaja“, kaže Šemsudin Memić.
Naglašava kako je ovaj iftar prije svega ibadet, a tek potom manifestacija, te ističe da su emocije pomiješane, ali da svakako preovladavaju uzbuđenje, sreća i ponos.

„Nama je to velika radost i zadovoljstvo, posebno kada vidimo ljude na okupu, osmijehe i zajedništvo. Ove godine dočekali smo goste iz Mostara, Sarajeva, Živinica, te naravno veliki broj ljudi iz naše Krajine“, dodaje Memić.
Memići su također poznati po svom humanitarnom radu, ali se time nikada ne hvale. Kako kažu, žele da njihova djela govore sama za sebe.
Amina Memić, supruga Šemsudina Memića, njegova je najveća podrška. Za svog supruga kaže da je počašćena što ga ima pored sebe te da je uz njegovu blagost i dobrotu sve lakše.
„Dobročinstvo je nešto što je u krvi Krajišnika. To je osjećaj koji se ne može opisati. Najveće zadovoljstvo nam je kada nekome možemo pomoći i nešto pružiti. To je poruka mira, suživota i dobrote. Banjaluka je šeher Bosne i Hercegovine u kojem cvjeta nešto lijepo i gdje se širi poruka zajedništva“, poručuju nam Memići.


U toploj i opuštenoj atmosferi, uz osmijeh i poneku šalu, razgovarali smo i sa majkom porodice, Đulom Memić, majkom šehida, čije su emocije bile jače od riječi.
„Moj hadžija je uvijek bio tu. S njim bi bilo lakše. Nema ga već godinu dana. To je Allahova odredba. Njegova dobra djela su ostala iza njega“, govori Đula Memić, brišući suze.


Iako bol zbog gubitka životnog saputnika ne prolazi, večer poput ove donosi i radost. Emocija, ponos i zahvalnost – sve je to stalo u nekoliko jednostavnih, ali iskrenih riječi jedne majke.
„Koliko god imam žalosti u sebi, opet sam sretna zbog svoje djece. Allah rahmetile mom suprugu, a djeci neka dragi Allah podari svako dobro. Nemam šta drugo da kažem, samo da ih Allah nagradi”, emotivno će Đula.
Za kraj, uputila je i poruku vjernicima: „Neka dragi Allah svima nama primi post i ibadet, neka nam podari zdravlje i bereket. Da budemo živi i zdravi i da dočekamo još mnogo ramazana. Sve vas selamim.“

Na pitanje kako je sve počelo i kako se danas osjeća kada vidi ovoliki broj vjernika na jednom mjestu, bivši banjalučki muftija Nusret-ef. Abdibegović ističe da je riječ o posebnom trenutku, ne samo za Banjaluku nego i za cijelu Bosansku Krajinu.

„Kao bivši banjalučki muftija, ponosan sam što smo u javnost mogli poslati ovakvu sliku jednog iftara, koji smo s pravom nazvali “Krajiški iftar”. Zahvaljujući porodici Memić, koja tradicionalno okuplja vjernike na ovom platou i organizira iftar, danas svjedočimo jednom prelijepom prizoru“, kazao je Abdibegović.
Također naglašava kako ovaj iftar predstavlja mnogo više od zajedničkog obroka, da je to znak radosti, prijateljstva, no i znak slobode Bošnjaka koji žive u ovom gradu.
„Ljudi ovdje svojim postom, dovom i prisustvom iskazuju zahvalnost Gospodaru svjetova – ne samo za sebe, nego i za sve ljude, moleći da Bog naš grad i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu obaspe Svojom milošću. Ta milost nam je danas najpotrebnija, posebno kada vidimo stradanja muslimana širom svijeta”, naglašava Abdibegović.




Prema njegovim riječima, ova tradicija imat će dalekosežan značaj. Istakao je vrijednost iftara kao trenutka zajedničkog prekida posta i nastavka ibadeta, ali i podsjetio na dublji smisao ramazana – kao puta ka spoznaji Allaha, Gospodara svjetova. Posebnu snagu, naglasio je, ima prizor velikog broja vjernika koji Mu se vraćaju, okupljeni na jednom mjestu, zajedno i ujedinjeni.
„Ovo je velika tradicija i imat će dugoročne posljedice. Zahvala porodici Memić na ustrajnosti, ali i svima onima koji dolaze. Večeras sam došao iz Travnika da podijelim tu radost i budem dio ovog impozantnog džemata, da zajedno iftarimo i dovimo”, zaključuje Nusret-ef. Abdibegović.



Nadamo se da će se ova divna tradicija nastaviti i u narednim godinama, ostajući svjetionik nade i tračak svjetla u teškim vremenima, podsjećajući nas da smo najjači kada smo zajedno – kao jedan ummet. Mubarek-mjesec ramazan nas tome iznova uči, ali jednako je važno da duh zajedništva, solidarnosti i međusobne podrške njegujemo i živimo kroz cijelu godinu, ne samo u danima posta, jer upravo u svakodnevnim djelima ljubavi i pažnje prema drugima ogleda se istinska snaga naše zajednice.